Motiv: Slap Kataloški broj: 676 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0.90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Kamen Kataloški broj: 677 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0.90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Točak Kataloški broj: 678 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0.90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Vodenica Kataloški broj: 679 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0.90 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: Kulturno nasljeđe - vodenice Datum izdanja: 27.11.2015. Autor: mr Božidar Došenović Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 20+5 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

Mljevenje žita bilo je potrebno od prve upotrebe žitarica za prehranu, još od postanka prvih poljoprivrednih zajednica. U mlađem kamenom dobu žito se mljelo ručno, uz pomoć dva kamena, donji kamen je bio udubljena ploča, a gornji okrugli kamen. Sa grčkom kolonizacijom obala sjevernog mediterana i njihovim uticajem na civilizaciju tadašnje varvarske Evrope dolazi do preuzimanja mnogih tehnoloških metoda, među ostalim i do usvajanja klasičnog žrvnja sa dva okrugla kamena sa ručkom za ručno mljevenje žita. Uz taj jednostavan, priručni način mljevenja žita za ličnu upotrebu u domaćinstvu, već su stare civilizacije razvile mljevenje veće količine žita uz pomoć snage ljudi ili životinja, ali koristeći i vjetar a prije svega snagu vode. Vodenica je mlin koji se pokreće snagom vode. Vodenice koje su se nalazile na rijekama nazivane su rekavicama a one koje su se nalazile na potocima nazivane su potočarama. Vodenica radi tako što voda udara u drveno kolo sa perima (kašikama) i ono se tada pokreće. Taj drveni točak okreće preko vretena gornji mlinski kamen u vodenici. Žito se stavlja u koš od dasaka. Na kamenu je čeketalo koje skakuće po kamenu i treska kutlaču na košu, iz koje izlazi žito koje kamen, okrećući se, melje. Brašno pada u sanduk ili mučnjak. Autor: mr Božidar Došenović Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka Stručna saradnja: Muzej Republike Srpske, muzejski savjetnik – etnolog Vladimir Đukanović

Sjeverozapadni dio Republike Srpske koji je izrazito bogat drvetom, a takođe i raznim vodotocima bio je pogodan za izgradnju drvenih vodenica. Osim vodenica od drvene građe, gradile su se kuće kao i pomoćni objekti, vjerski objekti i sl. Ovakvi drveni objekti nazivani su brvnarama, jer je osnovni materijal za njihovu gradnju bilo brvno, stablo drveta, oguljene kore i odrezanih grana. Vodotoci sjeverozapadnog dijela Republike Srpske, bogati su vodom, imaju velike padove od izvorišta pa do svojih ušća bili su prikladni za izgradnju pogona na vodu, koji su se u različitim mehaničkim oblicima koristili za određene radnje umjesto ljudske snage ili snage domaćih životinja. Ove vodenice su sastavni dio pejzaža i seoske arhitekture. Nalaze se pored potoka, manjih rijeka, gotovo uvijek okružene veoma lijepom bujnom prirodom. U vodenicama se mljelo žito i dobijalo brašno za hljeb, koji je bio glavni proizvod i hrana za narod. Vodenice se dijele na veće ujmene odnosno poredovničke vodenice, koje opslužuju veću zajednicu i mlinčiće za sopstvenu upotrebu pojedinog domaćinstva. U poredovničkim vodenicama, žito je mljelo nekoliko porodica i svaka je imala svoj red, odnosno vrijeme kad melje i koliko melje, ako se mljelo za druge uzimao se takozvani ušur. Autor: mr Božidar Došenović Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka Stručna saradnja: Muzej Republike Srpske. muzejski savjetnik – etnolog Vladimir Đukanović