Motiv: Vladika Danilo i crnogorsko oro Kataloški broj: 872 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 5,40 KM Tiraž: 15 000

175 godina ‘’Gorskog vijenca’’ ‘’Gorski vijenac’’ refleksivno-herojska je poema u obliku narodne drame Petra II Petrovića Njagoša, nastala u doba srpskog romantizma. Djelo je objavljeno u Beču 1847. na srpskom narodnom jeziku. Njagoš je, u „Gorskom vijencu”, ispleo čitavu crnogorsku istoriju, opjevao najvažnije događaje iz prošlosti, od vremena Nemanjića do početka 18. vijeka, naslikao svakodnevni crnogorski život, njihove praznike i skupove, dao narodne običaje, vjerovanja i shvatanja. U njegovih 2819 stihova, našle su mjesto tri civilizacije, koje su se dodirivale i preplitale na crnogorskom tlu. Prva je crnogorska herojsko-patrijarhalna civilizacija, čiji je najviši izraz klasična Crna Gora. Druga, turska orijentalno-islamska civilizacija, i treća, mletačka zapadnoevropska. Zanimljivo je što Njagoš nije posebno istaknuo nijednog lika kao junaka u djelu ‘’Gorski vijenac’’. Junaka ovdje predstavlja narod. Nosilac kolektivne svijesti je kolo koje predstavlja narod. Međutim, narod nije izražen samo preko kola, nego i preko pojedinaca u liku sveštenika, žene, djeteta, kneza. Oni svi predstavljaju crnogorski mentalitet toga doba tipičnog za tu sredinu. Tako da uprkos tome što nemamo pojedinca koji predstavlja glavnog junaka, na što smo inače navikli, imamo likove koje svakako treba istaknuti kao što je Vladika Danilo i Iguman Stefan, Vuk Mićunović, te Vuk Mandušić i drugi koji su se sami pleli u vijenac slobode i otpora. Crnogorski kolektiv obilježavaju velike moralne i fizičke snage, a u prvom redu čojstvo i junaštvo. Junaštvo znači sačuvati čast i dostojanstvo, kukavičluk nikad nije bila opcija. Važno je ne pokoriti se, a to je ovaj mali narod i napravio. Boriti se za slobodu i za nezavisnost je čovjekova najveća čast i dužnost. Ovo je glavna misao vodilja kroz cijelo djelo. Sam Vladika Danilo se od početka i u svakoj situaciji pokazuje kao humanista: prezire silu i svaki vid tiranije, pa tako i kazuje: „Divlju pamet, a ćud otrovanu divlji vepar ima, a ne čovjek. Кome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.” Autor: Nebojša Đumić Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banja Luka