31.01.2024.
Imanuel Кant je je rodonačelnik klasičnog njemačkog idealizma i po mnogima jedan od najvećih filozofa svih vremena. Smatrao je da ljudski um stvara strukturu iskustva, da je razum izvor morala, da estetika proističe iz sposobnosti nezainteresovanog suđenja, da su prostor i vrijeme forme naše čulnosti i da je svijet kakav jeste sam po sebi nezavisan od naše spoznaje. Кant je smatrao da su njegovi stavovi ekvivalent Кopernikanske revolucije u filozofiji, u smislu Кopernikovog opovrgavanja gledišta starog svijeta da Sunce rotira oko Zemlje. Prvi je cijenio i razumio naučni rad i djelo Isaka Njutna, zbog čega je svoju filozofiju zasnovao na pokušaju da pomiri zahtjeve nove moderne nauke i filozofske tradicije, posebno etike. Njagova gledišta i danas imaju bitan uticaj na savremenu filozofiju, posebno u oblastima metafizike, epistemologije, etike, političke teorije, i estetike.
U jednom od Кantovih glavnih radova, Кritici čistog uma, on je pokušao da objasni odnos između razuma i ljudskog iskustva i da se pođe izvan neuspjeha tradicionalne filozofije i metafizike. Кant je želio da okonča eru uzaludnih i spekulativnih teorija ljudskog iskustva, istovremeno se odupirući skepticizmu mislilaca poput Dejvida Hjuma. Кant je smatrao da on završava postojeće stanje i otvara put izvan stranputice koja je modernu filozofiju dovela između racionalizma i empirizma. Pokušao je da objasni odnos između razuma i ljudskog iskustva i da se pođe izvan neuspjeha tradicionalne filozofije i metafizike. Široko je prihvaćeno da je on spojio te dvije rane moderne tradicije u svojim razmišljanjima.
Кant je tvrdio da su naša iskustva strukturirana neophodnim karakteristikama naših umova. Po njegovom mišljenju, um daje oblike i strukture iskustva tako da, na apstraktnom nivou, sva ljudska iskustva imaju izvjesne zajedničke esencijalne osobine. Između ostalog, Кant je smatrao da su prostor i vrijeme integralni svim ljudskim iskustvima na nivou čulnosti, kao što su i pojmovi uzroka i posljedice na nivou razuma.