Motiv: Branko Radicevic Кataloški broj: 967 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 1,10 КM Tiraž: 8 000

Motiv: Ernest Hemingvej Кataloški broj: 968 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 5,00 КM Tiraž: 8 000

Naziv izdanja: Knjizevnost Datum izdanja: 21.06.2024. Autor: Nebojsa Djumic Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 8+1 Papir: muflep 100g Štamparija: Blicdruk, Sarajevo

Кnjiževnost je najraznovrsniji, najsvestraniji i najkompleksniji oblik umjetnosti. Sam naziv je izveden od riječi knjiga. Кnjiževnost ne odbacuje ni psihologiju, ni istoriju, ni religiju – ona u sebe upija sve što je čulno, iskustveno, ali i apstraktno. Predmet književnosti je stvarnost, pojave i sve što se zbiva u njoj, a najviše čovjek i njegova osjećanja, doživljaji, želje, nade, pogledi na svijet, jednom riječju čitav njegov unutrašnji i društveni život. Prikazujući objektivnu stvarnost u slikama, književnik u stvari iznosi svoj doživljaj te stvarnosti, svoj odnos prema njoj. Svaka pojava i detalj preuzeti iz stvarnosti i unijeti u djelo bivaju prožeti maštom, osjećanjem, mislima pisca, zbog čega dobijaju subjektivni karakter, i postaju neki novi svijet – umjetnički i neponovljivi. Taj umjetnički svijet, svježinu i lična osjećanja donio je i Branko Radičević svojom poezijom. Pripada najznačajnijim pjesnicima srpskog romantizma. Sa Brankom Radičevićem su u nacionalnu književnost prvi put ušle pjesme sa izrazito lirskim motivima i raspoloženjem. Te pjesme su prvenstveno pjevale o radosti i ljepotama mladosti. Ipak, veći dio svojih pjesama, kao što su „Кad mlidijah umreti“ ili „Đački rastanak“ Radičević je pisao kao elegije (tužne pjesme). Izvore i inspiraciju pronalazio je u narodnoj poeziji. Uz Đuru Daničića bio je najodaniji sljedbenik Vukove reforme pravopisa srpskog jezika i uvođenja narodnog jezika u književnost.

Кnjiževnost je najraznovrsniji, najsvestraniji i najkompleksniji oblik umjetnosti. Sam naziv je izveden od riječi knjiga. Кnjiževnost ne odbacuje ni psihologiju, ni istoriju, ni religiju – ona u sebe upija sve što je čulno, iskustveno, ali i apstraktno. Predmet književnosti je stvarnost, pojave i sve što se zbiva u njoj, a najviše čovjek i njegova osjećanja, doživljaji, želje, nade, pogledi na svijet, jednom riječju čitav njegov unutrašnji i društveni život. Prikazujući objektivnu stvarnost u slikama, književnik u stvari iznosi svoj doživljaj te stvarnosti, svoj odnos prema njoj. Svaka pojava i detalj preuzeti iz stvarnosti i unijeti u djelo bivaju prožeti maštom, osjećanjem, mislima pisca, zbog čega dobijaju subjektivni karakter, i postaju neki novi svijet – umjetnički i neponovljivi. Jedan od umjetnika koji je publiku privlačio svojim stilom pisanja je američki romanopisac i novinar Ernest Hemingvej, poznato ime svjetske književnosti. Bio je veoma radoznala ličnost, živio je burno i volio mnogo da putuje. U svojim prvim djelima mnogo pažnje posvetio je likovima koji se bore za moral, a opet s druge strane ne poštuju ničije emocije osim vlastitih. Drugi likovi su bili oni ljudi jednostavnih emocija i karaktera. Do 30-ih godina više se bavio bespomoćnim likovima, a nakon toga se usmjerio na socijalne probleme. Iza sebe je ostavio vanvremenska djela, a najčitanija od svih su “Starac i more“. O veličini Hemingvejovog stvaralaštva svjedoče mnogobrojne nagrade poput Pulicerove i Nobelove, svjedoči i broj kupljenih i iznajmljenih romana koje je napisao. Ipak najveća potvrda njegovog kvaliteta leži u broju knjiga i filmova koji su rađeni upravo o njegovom liku i djelu.