02.12.2024.
Aleksandar Sergejevič Puškin, rođen 1799. godine u Moskvi, smatra se jednim od najvažnijih i najuticajnijih ruskih pjesnika i pisaca. Njegovo djelo oblikovalo je rusku književnost i postavilo temelje za modernu prozu i poeziju. Potekao je iz aristokratske porodice, a njegov predak je bio afričkog porijekla, što je dodatno obogatilo njegov identitet.
Njegova prva značajna pjesnička djela objavljena su kada je imao samo dvadeset godina. Njegov stil spaja narodne motive sa klasičnim elementima, stvarajući jedinstvenu poetiku koja je odražavala rusku kulturu i duhovnost. Puškin je brzo uplivao u liberalne političke vode i zbog revolucionarnih pjesama je poslat u egzil u južnu Rusiju (zvanično je samo premješten po dužnosti), gde je ostao od 1820. do 1823. godine. Nakon toga je godinu dana proveo u Odesi, gdje mu je cvjetao društveni život.
Jedan od najznačajnijih radova u Puškinovoj karijeri je roman u stihu "Evgenije Onjegin" koji oslikava život ruskog plemstva i istražuje teme ljubavi, strasti, gubitka i sudbine. Puškin je bio i izvanredan dramatičar. Njegova predstava "Boris Godunov" postavlja ga na mjesto jednog od velikih dramskih pisaca u ruskoj tradiciji. Pored toga, pripovijedanje u prozi, kao što su "Кapetanova kći" i "Pikova dama", pokazuje njegovu sposobnost da istražuje složene ljudske emocije i moralne dileme.
Život Aleksandra Puškina obilježen je strastvenim i često tragičnim događajima. Oženio se Natalijom Gončarovom, ali je njihov brak bio prepun ljubomore i skandala. Godine 1837. Puškin je izazvao na dvoboj, navodnog ljubavnika svoje supruge i njegov život tada završava tragično smrtnim ranjavanjem. Ovaj događaj značio je i kraj jednog od najplodnijih perioda u ruskoj književnosti.
Puškinovo nasljeđe je neprocjenjivo. Smatra se ocem moderne ruske književnosti, a njegovo djelo i dalje inspiriše generacije pisaca širom svijeta. Njegova sposobnost da duboko razumije ljudsku prirodu i da prikaže složene emocionalne pejzaže čini ga vječnim klasikom, čije će se riječi čitati i u budućnosti.