15.11.2025.
“Banditkinja, obješena u Bosanskoj Krupi, pokazala neviđen inat” - ovim riječima je 1943. godine u zvaničnom izvještaju o egzekuciji opisano vješanje zarobljene 17-godišnje djevojčice, partizanke i narodnog heroja - Lepe Radić. Lepa je rođena 1925. godine u selu Gašnica kod Gradiške, u porodici koja je njegovala rodoljublje i poštenje. Još kao dijete pokazivala je izuzetnu hrabrost i snažan osećaj za pravdu. Ljubav prema knjizi, ali i prema lijevom pokretu i idejama pravde, jednakosti i bratstva, usadio joj je stric Vladeta koji je nećaki redovno donosio naprednu literaturu iz Banja Luke.
Pobjegavši iz ustaškog zatvora decembra 1941. godine, radila je nekoliko mjeseci kao bolničarka, stupila je u partizane i već sa 15 godina aktivno se uključila u antifašističku borbu. U kozarskoj ofanzivi su joj poginuli otac Svetozar, 15-godišnji brat Milan i stric Vlado. Kao član Štaba za evakuaciju ranjenika i stanovništva iz ugroženih područja, Lepa je, januara 1943. godine, bila među najistaknutijim organizatorima zbjegova. Predvodila je grupu od 150 žena, staraca i djece put sleđenog Grmeča. Predveče, 8. februara 1943, pripadnici 369. „vražje” divizije su ih iznenada opkolili i zarobili. Na nagovor žena iz zbjega da baci oružje i spasi se, odbila je, pozivajući narod da se ne predaje. Junački se borila do posljednjeg metka, hvatajući se u koštac s Nijemcima, pokušavajući zaštititi svoj narod koga su nemilosrdno zlostavljali na putu prema Bosanskoj Krupi, "Ubijte mene, narod nije kriv" — vikala je Lepa, posrćući pod udarcima kundaka. Poslije trodnevnog zlostavljanja, odbijajući da otkrije ko se još od partizanskih saradnika nalazi među narodom, izvedena je pred vješala. Ruke su joj bile vezane telefonskim kablom, bez cipela, samo u vunenim čarapama, iscrpljena i iznemogla, ali ponosna i prkosna. „Bori se, narode, za svoju slobodu, ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju, imat će ko da me osveti" - uzviknula je pred smrt.
Lepina hrabrost, odanost idealima i ljubav prema domovini ostali su zapamćeni kao simbol otpora i požrtvovanja. Godine 1951. posthumno proglašena je za narodnog heroja Jugoslavije – najmlađeg u istoriji. Njen lik i djelo ostaju vječna inspiracija generacijama koje dolaze.