Motiv: Nikola Tesla Kataloški broj: 612 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0.90 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: 100 godina Tesline turbine Datum izdanja: 29.11.2013. Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 8+1 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

Motiv: Njegoš Kataloški broj: 611 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 1,50 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: 200 godina od rođenja Petra Petrovića Njegoša Datum izdanja: 13.11.2013. Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 8+1 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

Vladika Petar II Petrović Njagoš rodio se na Njagušima u novembru 1813.godine, kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I i Ivane Proroković. Na krštenju je dobio ime Radivoje pod kojim je u narodu bio poznat i docnije kao vladika Rade. Po zavladičenju on se potpisivao samo svojim kaluđerskim imenom — Petar i prezimenom — Petrović: vladika Petar Petrović. Njagoš je počeo da piše još kao dječak. To su bile kratke i beznačajne pjesme, sasvim u duhu narodne poezije, često ispjevane uz gusle. Sima Milutinović je u svoju zbirku narodnih pjesama unio pet za koje tvrdi da su Njagoševe. Docnije, 1834, objavio je dvije zbirčice pjesama, gdje ima i nekoliko pjesama u kojima se već nazire genijalni pjesnik Luče mikrokozme i Gorskog vijenca. Njagova djela prevođena su na više jezika, uključujući i japanski („Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“). „Gorski vijenac“ na francuski jezik prepjevala je Biljana Janevska, u desetercu. Njagoš je bio i vjerski i svetovni poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori, u kojoj je bila jaka nacionalna svijest i patrijarhalni moral, ali u kojoj je vladala domaća anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Кad je došao na vlast, on je odmah počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uzimao postupno svu vlast u svoje ruke i uveo porez. U jednoj kulturno zaostaloj sredini to je išlo teško i to je moralo boljeti ovog velikoga rodoljuba, koji je svom dušom bio predan narodu. „Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima“, pisao je on. Vladika se u proljeće 1850. razbolio od grudne bolesti kojoj je uzalud tražio izlječenje u Italiji, i od koje je i preminuo 10. oktobra 1851. na Cetinju. Кad je Austrija u Prvom svjetskom ratu osvojila Crnu Goru, generalni guverner fon Veber naredio je da se Njagoševe kosti prenesu na Cetinje, što je i učinjeno 12. avgusta 1916. godine. Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banja Luka

Motiv: Pekva Kataloški broj: 607 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Samar Kataloški broj: 608 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Am Kataloški broj: 609 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Sklopac Kataloški broj: 610 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: Kulturno nasljeđe - stari zanati Datum izdanja: 18.10.2013. Autor: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 20+5 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

U periodu 2007 – 2011. godine Etnološko odjeljenje Muzeja Republike Srpske je sprovelo terensko istraživanje „Stari zanati u Republici Srpskoj“. Na osnovu ovih istraživanja nastala je i knjiga „Stari zanati u Republici Srpskoj“. U knjizi je prikazano 13 starih zanata koji i danas postoje na našoj teritoriji. Prema definiciji starim zanatima smatraju se poslovi izrade i dorade predmeta na način i pod uslovima kojima se čuva i održava izraz tradicionalnog narodnog stvaralaštva. U nizu različitih zanimanja značajno mjesto zauzimali su zanati, oni su se vijekovima razvijali, a poneki su se održali i danas. Vještina zanatstva se prenosila sa oca na sina, a učila se i kod poznatih majstora zanatlija. U gradskim sredinama zanati su se brže razvijali i bili su u rukama obučenih majstora koji su imali svoje radionice. Za razliku od gradskih zanata, zanati na selu su rijetko u rukama stručnih zanatlija. Zanatima na selu su se bavili vještiji seljaci, radeći taj posao u slobodno vrijeme. Uz obradu zemlje i uzgoj stoke oni rade nešto i oko kuće, kako se to objašnjava u narodnoj tradiciji. Poštanskom markom predstavili smo neke od predmeta koji su izrađivani zanatima kao što su: lončarski, samardžijski, kovački, sarački... Pekva – poklopac poluloptastog oblika, izrađen od lončarske zemlje – lončaruše. Služio za pripremanje, pečenje hrane na ognjištu. Pored pekve za istu namjenu je korišten i metalni sač. Pekva je dio pribora koji se nalazio uz ognjište. Samar – riječ samar potiče od grčke riječi samarion, sagma, što u prevodu znači tovarno sedlo. Samar služi da se uz pomoć radnih životinja (konja), bez smetnje prenose veće količine tereta. Samar je jedan od rijetkih predmeta čiji se oblik u toku vijekova nije promijenio. Za najstariji podatak u našim krajevima smatra se odlomak sa nadgrobne ploče iz Doboja kod Кaknja, koja potiče iz druge polovine 3. vijeka. Am – dio opreme za konje, izrađen od kože. Za upotrebu zaprežnih kola, korišteni su amovi, odnosno amovima su konji uprezani u kola. Prema vrsti amovi se dijele na radne i paradne. Radni amovi su jednostavniji i bez ukrasa, dok su paradni amovi mnogo bogatiji. Izgled paradnih amova uvijek je prikazivao i imovinsko stanje vlasnika. Paradni amovi su korišteni prilikom odlaska na slavu, svadbe ili u goste. Sklopac (koričnjak) – nož na preklop ili čakija kako se naziva u našim krajevima. Sastoji se iz dva dijela, oštrice izrađene od kovanog željeza i korica, odnosno drške koja se izrađuje od ovnujskog roga. Oštrica se u narodu još zove kleba ili beka. Ovaj nož još nazivaju i pastirski nož. Rasprostranjen je u svim planinskim, stočarskim krajevima naročito gdje je ovčarstvo zastupljeno. Oštrice ovih noževa su uvijek ukrašene (našarane). Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Stručna saradnja: viši kustos etnolog, Vladimir Đukanović, Muzej Republike Srpske Izdavač: Pošte Srpska a.d. Banja Luka

U periodu 2007 – 2011. godine Etnološko odjeljenje Muzeja Republike Srpske je sprovelo terensko istraživanje „Stari zanati u Republici Srpskoj“. Na osnovu ovih istraživanja nastala je i knjiga „Stari zanati u Republici Srpskoj“. U knjizi je prikazano 13 starih zanata koji i danas postoje na našoj teritoriji. Prema definiciji starim zanatima smatraju se poslovi izrade i dorade predmeta na način i pod uslovima kojima se čuva i održava izraz tradicionalnog narodnog stvaralaštva. U nizu različitih zanimanja značajno mjesto zauzimali su zanati, oni su se vijekovima razvijali, a poneki su se održali i danas. Vještina zanatstva se prenosila sa oca na sina, a učila se i kod poznatih majstora zanatlija. U gradskim sredinama zanati su se brže razvijali i bili su u rukama obučenih majstora koji su imali svoje radionice. Za razliku od gradskih zanata, zanati na selu su rijetko u rukama stručnih zanatlija. Zanatima na selu su se bavili vještiji seljaci, radeći taj posao u slobodno vrijeme. Uz obradu zemlje i uzgoj stoke oni rade nešto i oko kuće, kako se to objašnjava u narodnoj tradiciji. Poštanskom markom predstavili smo neke od predmeta koji su izrađivani zanatima kao što su: lončarski, samardžijski, kovački, sarački... Pekva – poklopac poluloptastog oblika, izrađen od lončarske zemlje – lončaruše. Služio za pripremanje, pečenje hrane na ognjištu. Pored pekve za istu namjenu je korišten i metalni sač. Pekva je dio pribora koji se nalazio uz ognjište. Samar – riječ samar potiče od grčke riječi samarion, sagma, što u prevodu znači tovarno sedlo. Samar služi da se uz pomoć radnih životinja (konja), bez smetnje prenose veće količine tereta. Samar je jedan od rijetkih predmeta čiji se oblik u toku vijekova nije promijenio. Za najstariji podatak u našim krajevima smatra se odlomak sa nadgrobne ploče iz Doboja kod Кaknja, koja potiče iz druge polovine 3. vijeka. Am – dio opreme za konje, izrađen od kože. Za upotrebu zaprežnih kola, korišteni su amovi, odnosno amovima su konji uprezani u kola. Prema vrsti amovi se dijele na radne i paradne. Radni amovi su jednostavniji i bez ukrasa, dok su paradni amovi mnogo bogatiji. Izgled paradnih amova uvijek je prikazivao i imovinsko stanje vlasnika. Paradni amovi su korišteni prilikom odlaska na slavu, svadbe ili u goste. Sklopac (koričnjak) – nož na preklop ili čakija kako se naziva u našim krajevima. Sastoji se iz dva dijela, oštrice izrađene od kovanog željeza i korica, odnosno drške koja se izrađuje od ovnujskog roga. Oštrica se u narodu još zove kleba ili beka. Ovaj nož još nazivaju i pastirski nož. Rasprostranjen je u svim planinskim, stočarskim krajevima naročito gdje je ovčarstvo zastupljeno. Oštrice ovih noževa su uvijek ukrašene (našarane). Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Stručna saradnja: viši kustos etnolog, Vladimir Đukanović, Muzej Republike Srpske Izdavač: Pošte Srpska a.d. Banja Luka

Motiv: Veliki potkovičar Kataloški broj: 603 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 20 000

Motiv: Dugouhi večernjak Kataloški broj: 604 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 20 000

Motiv: Južni potkovičar Kataloški broj: 605 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 20 000

Motiv: Dugokrili ljiljak Kataloški broj: 606 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 20 000