05.11.2025.
Đura Daničić bio je srpski filolog, jezikoslovac i jedan od najvažnijih saradnika Vuka Karadžića u reformi srpskog jezika. Rođen je u Novom Sadu kao Đorđe Popović, a pseudonim „Daničić“ uzeo je prema narodnom junaku.
Prve škole učio je u Novom Sadu i Požunu, a pravne nauke u Pešti i Beču. Školovao se, uglavnom, na mađarskom, njemačkom i latinskom jeziku. U Požunu je stekao znanje i slovačkog, poljskog, češkog i ruskog jezika i već tada počinje da prevodi. Za vrijeme studija materijalno su mu pomagali knez Mihailo Obrenović i Jovan Gavrilović. Godine 1856. postao je bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu i sekretar Društva srpske slovesnosti, a 1859. profesor Liceja (Velike škole). Godine 1865. ostavio je profesuru, i na kratko vrijeme postao činovnik Uprave pošta, a 1866. odlazi u Zagreb za sekretara tada osnovane Jugoslovenske akademije. Godine 1873. se vratio na katedru srpskog jezika u Veliku školu u Beogradu, predajući u njoj do 1877 godine.
Kao veliki pobornik Vukove jezičke reforme Daničić je svojim radovima naučno obrazlagao i branio stav da se srpski književni jezik mora temeljiti na naĐura Daničić bio je srpski filolog, jezikoslovac i jedan od najvažnijih saradnika Vuka Karadžića u reformi srpskog jezika. Rođen je u Novom Sadu kao Đorđe Popović, a pseudonim „Daničić“ uzeo je prema narodnom junaku.
Prve škole učio je u Novom Sadu i Požunu, a pravne nauke u Pešti i Beču. Školovao se, uglavnom, na mađarskom, njemačkom i latinskom jeziku. U Požunu je stekao znanje i slovačkog, poljskog, češkog i ruskog jezika i već tada počinje da prevodi. Za vrijeme studija materijalno su mu pomagali knez Mihailo Obrenović i Jovan Gavrilović. Godine 1856. postao je bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu i sekretar Društva srpske slovesnosti, a 1859. profesor Liceja (Velike škole). Godine 1865. ostavio je profesuru, i na kratko vrijeme postao činovnik Uprave pošta, a 1866. odlazi u Zagreb za sekretara tada osnovane Jugoslovenske akademije. Godine 1873. se vratio na katedru srpskog jezika u Veliku školu u Beogradu, predajući u njoj do 1877 godine.
Kao veliki pobornik Vukove jezičke reforme Daničić je svojim radovima naučno obrazlagao i branio stav da se srpski književni jezik mora temeljiti na narodnom govoru. Bio je među prvima koji su srpski jezik i književnost posmatrali kao predmet ozbiljne naučne analize, uvodeći metode filologije i lingvistike. Jedno od njegovih najznačajnijih djela, sa samo 22 godine, jeste studija „Rat za srpski jezik i pravopis“ u kojoj je argumentovano branio Vukove stavove od kritičara koji su se protivili uvođenju narodnog jezika u književnost.
Prevodi Starog zavjeta na narodnom jeziku i njegova lingvistička djela imala su ogroman uticaj na srpsku kulturu. Gotovo da nema oblasti u jeziku kojom se Daničić nije bavio - pisao je naučne radove iz istorije jezika, leksikografije, akcentologije, sintakse, a istraživao je i objavljivao staru srpsku književnost...
rodnom govoru. Bio je među prvima koji su srpski jezik i književnost posmatrali kao predmet ozbiljne naučne analize, uvodeći metode filologije i lingvistike. Jedno od njegovih najznačajnijih djela, sa samo 22 godine, jeste studija „Rat za srpski jezik i pravopis“ u kojoj je argumentovano branio Vukove stavove od kritičara koji su se protivili uvođenju narodnog jezika u književnost.
Prevodi Starog zavjeta na narodnom jeziku i njegova lingvistička djela imala su ogroman uticaj na srpsku kulturu. Gotovo da nema oblasti u jeziku kojom se Daničić nije bavio - pisao je naučne radove iz istorije jezika, leksikografije, akcentologije, sintakse, a istraživao je i objavljivao staru srpsku književnost...